Barki staroj ča doli, na moru sidi
Oj lipoto!
Jutron novin opijena.
Rukami starin tvojin
ča su toliko lit
z nami na ven svitu
kantu vu ja govorin.
Tvoj život težak je bija,
svačesa si pasala
ma si mi svejeno draga ustala.
Svakega jutra na pučini
morskoj ribu si iskala,
svake večeri si jopet
sama ustala.
Da te nikad ne zabe,
skršenu i slabu
barku staru.
Patrik Bolković, VIII. razred
Vjetar
Zavija, zviždi,
puše, nosi
svud raznosi
moje misli.
Zavija i zviždi.
Vjetar.
Patrik Bolković, VIII. razred
Još jedan dan…
Budi se. Otvara teške kapke, ustaje. Obavlja svoju jutarnju rutinu. Danas je njegov velik dan, vidno je uzbuđen. O tome sve ovisi – sretan ili nesretan, bogat ili siromašan, velik ili malen pod zvijezdama. Oblači se. Uzima sako od najfinijeg materijala. Zaključava vrata stana. Odlazi i dolazi. Ponosno kroči prema pozornici svoga života, primakne se svjetini, dubogo udahne i… Probudi se. Razočaran je, razočaran je u sebe, u okolinu, razočaran je u cio svijet. Gradski ga smog guši, pita se koliko još snage ima. Teško mu je – još će jedan dan provesti ispod starog hrđavog mosta. Dan za danom… Život za životom… U dronjcima.
Patrik Bolković, VIII. razred
Ključ sedam novigradskih dana
Nezaboravnih tjedan dana, od 20. do 27. travnja 2013. godine proveo sam u Novigradu, u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Sudjelovao sam u radu literarne radionice. Središnja tema ovogodišnjeg 24. Novigradskog proljeća bila je ključ pa su i radovi nastali u Školi bili tematski povezani, izravno ili neizravno, s ključem. Tempo rada bio je brz, cijeli mi je dan bio ispunjen raznim aktivnostima, od prijepodnevnoga i poslijepodnevnoga rada u radionicama, do raznih zanimljivih večernjih programa u kojima sam sudjelovao. Posebno me oduševila glazbeno-poetska večer 25. travnja u crkvi sv. Pelagija čiji su nositelji bili polaznici glazbenih radionica i nekoliko polaznika literarne radionice među kojima sam bio i ja. Svoj, ali i trud cijele literarne radionice, predstavilo sam pjesmom Barki staroj ča doli, na moru sidi koja je nastala tijekom boravka na Novigradskom proljeću. Posljednjeg dana svi su se predano pripremali za sudjelovanje na završnoj priredbi koja se održala u gradskoj sportskoj dvorani. Literarna radionica svoj je rad zaključila interpretacijom najboljih uradaka nastalih od početka pa do samoga kraja rada radionice. Među tim se tekstovima našla i moja pjesma Život. Na kraju, da ne ostanem dužan, otkrit ću vam ključ sedam prekrasnih dana provedenih u Novigradu. Složit ćete se sa mnom, samo je jedan ključ koji otvara sva vrata pa tako i ova novigradska – mašta koja čini svašta.
Patrik Bolković, VIII. razred
O Mjesecu
Glava njegova u besanoj noći
srebrno svjetlo baca,
osijava glave naše.
Kao malga u visine se diže,
igra s pticama nebeskim
što izvode ples života.
Morna i spokojna pjesma njegova
vodi nas kroz oluju života
što ga primismo davno.
U sigurnu luku s njim ćemo doći,
Zla se bojati nećemo,
k vječnom životu uspet ćemo se
i slavu Mjesecu pjevati.
Patrik Bolković, VIII. razred
Zlatno sjeme vjetrom nošeno
Vjetar zlatno sjeme raznosi
u noći tamnoj ovoj.
Kao konj propeti se diže,
putuje snovima mojim.
Čudesan je put kojim ide,
neznano je tlo na koje će pasti.
Patrik Bolković, VIII. razred
Život
More.
Valovi udaraju o stijene.
Tišina.
Pustinja.
Pješčani vrtlog zatvara misli.
Sloboda.
Patrik Bolković, VIII. razred
Moja pupa
U mojoj kamari,
na vrh armerona
pupa sidi,
kako i ja stara.
Ki zna ča bi povidala
kad bi kušeljati znala?
Brkasti, dugi lasi,
na vrh glave šiljarić,
kotula njoj na široko pada,
na njoj crleni i žuti cvitić.
Smiron san je vukla i potezala,
ma stešo se ni ruvinala.
I danas, kad pogledan te oči modre,
domisle me na dane pasane
kad san napro bila mala
i z mojon pupon se lipo igrala.
Deborah Catela, VII. razred
Muk
Škuro je.
Hiža spi.
Šterna počiva.
Svitla ni.
Čuje se huk.
Na deblu je ćuk.
Melani Buić, VI. razred
Kad sam bila mića
Koliko san puti pensala
kako bi lipo bilo
da san mića ustala.
Domišljan se:
kad me mati
prvi put u vrtić
kumpanjala,
nisan stila ustati
jer san pensala
da se nikad neće tornati.
Pokle san se navadila
i lipo mi je bilo
mež čuda dice,
ma mi je falija
materin smih
i materino lice.
Deborah Catela, VII. razred
Nevera u duši
Oblaki.
Črni.
Z visoka,
z tmine gledaju.
Z njih šajete hitaju.
Ruše.
Čovik?
Brižan. Sirota.
Črna ruka ga čepala.
Zrušen.
U škuren išče svitla,
lika,
da slomljenu dušu zaliči.
Da se digne.
Da gre.
Da ne pade
pod brimenon teškin života.
Patrik Bolković, VIII. razred
Starica
Vidila san niki dan
staricu kako teško gre
i palicu pomalo uz sebe
vuče.
Oko nog njoj se crni kapot
plete.
Na glavi crni faco,
suri lasi na čelo su
pali.
Propensala san:
ča ninega nima ki bi njoj
pomoga?
Vero mi je načinila milo.
Znala nis ča da delan,
ko da je pitan da njoj ča pomoren,
učinin,
ko da je samo gledan.
Najedanput su noge moje
potekle,
do nje su u hipu skokle,
a ona ni tribala niš.
Povidala mi je kako je
orala i kopala,
blago čuvala.
Cili svoj život na noge je
prohodila.
Bilo njoj je drago ča san se š njon samo
frmala.
Deborah Catela, VII. razred
Pašture
Kadene su jake,
kličak laška.
Krava po njivi
pomalo
paštura.
U štali, na zidu
kumpare danas,
ma više nisu kako nikad.
Drvo gnjija iz dana u dan
i krave hi više ne nose za van.
Paola Peruško, VI. razred
Šparuge
Čuda je vrimena
pada daž.
Sve je mokro:
boška,
koruna,
put.
I gle!
Sunce!
Bukiva
grane,
korune,
pute.
Šparuge
glave dižu,
sunce gledaju,
čovika čekaju
da ga kuntentaju.
Ivana Kostešić, VII. razred
Roženice
I danas vajk su skupa,
dvi preteljice,
dvi lipe mladice,
istrijanske roženice.
Skupa tarankaju,
jena na tanko,
druga na debelo
kroz selo.
Dvi lipe divojčice,
istrijanske roženice.
Mateo Škabić, VI. razred
| « Prosinac 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
.jpg)
.jpg)
