preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica

 > Naslovnica
Vijesti

O školovanju naših baka i djedova…

Autor: Paolo Pelesk, 7. 6. 2019.

Škola u Krnici nekada je vrvjela učenicima

Povodom obilježavanja 120. obljetnice rođenja Mate Balote, 115. obljetnice postojanja Područne škole – Rakalj i  obilježavanje 70. obljetnice Vladimira Nazora – Krnica učenici naše škole razgovarali su  sa svojim bakama i djedovima o njihovom školovanju davnih 60-tih godina 20. stoljeća. (prošloga stoljeća)

Tim povodom učenica petoga razreda Mila Cukon razgovarala je sa svojim djedom.

Koliko je godina prošlo od tvog završetka osnovne škole?

Prošle su  pedeset dvije godine u „hipu“.

Koliko vas je bilo u razredu?

To su bile godine kada je škola u Krnici vrvjela  učenicima. Nastava se odvijala u dvije smjene.U mom razredu ,u jutarnjoj smjeni ,bilo nas je dvadeset sedam , a u popodnevnoj smjeni dvadeset pet učenika .Jutarnju smjenu pohađali su učenici iz udaljenijih naselja Cokuna,  Cveki,Vareški, Šegotića, Peruški, Raklja, a popodne učenici iz Krnice i Prodola.

Kako, odnosno čime si dolazio u školu?

U školu smo svi dolazili pješice. Nije bilo prijevoza (autobusa).Nije bilo vrtića. Nismo znali ni čitati ni pisati.

Kako si se odijevao za školu?

Nismo bili lijepo obučeni kao naši unuci danas. Nije bilo tenisica za tjelesni odgoj.

Kakve su bile torbe?

Školsku torbu imao je rijetko tko. Knjige su se nosile u pletenim torbama. Pernice su bile drvene.

Kako su se učitelji odnosili prema učenicima? jesu li se učitelji drugačije ophodili s učenicima u odnosu na današnje vrijeme.

Učitelji su bili jako strogi. Šiba je bila uvijek na stolu jer su učenici bili  nestašni.

Što ti je iz  školovanja ostalo u sjećanju?

Rado se sjećam završetka osmoga razreda kada smo vlakom posjetili Beograd, Sarajevo, Dubrovnik, a iz Dubrovnika brodom vratili do   Rijeke.

Koja je, po tvom mišljenju, najveća razlika između nekadašnjeg i današnjeg školovanja?

Današnji sadržaji  koji se uče puno su zahtjevniji i opsežnijih od nekadašnjih.  Za vrijeme moga školovanja učio se samo jedan strani jezik. Školski praznici trajali su duže. Učenici su prema učiteljima odnosili sa strahopoštovanjem.

 

Učenica sedmoga razreda Nika Perecan razgovarala je  sa svojom bakom

Koliko si godina imala kad si krenula u školu?

U školu sam krenula sa šest godina.

Jesi li bila dobra učenica?

Bila sam jedna od boljih učenika u razredu.

Koja je bila riječ koju si prvu napisala?

Prvu riječ koju sam napisala bila je riječ Ana.

Koliko je godina prošlo od prvoga razreda?

Prošlo je već 67 godina.

Što si sve nosila u školskoj torbi?

Imali smo vrećice u kojoj sam nosila marendu i pribor za pisanje.

Kako ste dolazili u školu?

U školu smo dolazili pješice.

Koja je, po tvom mišljenju, najveća razlika između nekadašnjega i današnjega  školovanja?

Po mom  mišljenju školovanje učenika danas je puno lakše od nekadašnjega školovanja. Imaju mogućnost prehrane u školi. Iz udaljenih mjesta u školu dolaze autobusom. Knjige nose u modernim torbama. Učenici imaju puno više vremena za učenje.

 

Učenica sedmoga razred Monika Cvek također je razgovarala sa svojom bakom.

Koje godine si krenula u prvi razred?

U prvi razred krenula sam davne 1961. godine.

Sjećaš li se kako su izgledali udžbenici?

Sjećam se udžbenika za matematiku. Imao je tvrde korice i bio je vrlo debeo.

Jesu li učitelji bili strogi?

Jesu. Učitelji su bili strogi prema učenicima .

Kakvo je bilo ponašanje učenika prema učiteljima?

Uglavnom su učenici bili pristojni prema učiteljima.

Jesu li dijelile opomene i ukori? Za što su bili kažnjavani?

Da. Bilo je opomena i ukora zbog nekulturnoga ponašanja prema učiteljima te neprimjerenoga ponašanja za vrijeme nastave.

 Kako je izgledala učionica?

Klupe su bile stare i išarane. Na stropu su visjele dvije svjetiljke.  Ploča je bila mala i vrlo stara .U svakoj učionici je bila po jedna mala peć na drva koja je zagrijavala učionicu za vrijeme  zime.

Kako si se odijevala?

U vrijeme moga školovanja  učenici su nosili  kute. Bile su tamnoplave. Djevojčice su nosile duže kute, a dječaci kraće.  U školu smo nosili papuče. Ako bi koji učenik došao bez kute, dežurni učitelj bi ga  vratio kući. Za higijenu učenika svaki dan bi se brinuo dežurni učenik. Pregledavao je učenicima nokte, uši i vrat.

Bi li voljela da si imala današnje uvjete školovanja ?

Radije bih išla u školu u ono vrijeme, bez sve ove tehnologije.

Usporedi svoje s današnjim školovanjem. U čemu vidiš razliku?

Knjige su se nasljeđivale od starije braće ili sestara.  Kazne na učenika  ipak su djelovale. Iz udaljenih mjesta djeca su dolazila pješice. Postojao je predmet domaćinstvo koje su pohađale samo djevojčice. Učile su kuhati, šivati, plesti. Nisu postojale ekskurzije u trajanju od pet dana.

 

Sa svojim djedom razgovarala je Leona Jalšovec, učenica šestoga razreda

Koliko si godina imao kad si krenuo u školu?

Imao sam sedam godina.

Je li u razredu bilo mlađih ili starijih od tebe?

Nije bilo mlađih , ali poneki stariji su se našli jer su ponavljali razred.

Danas učenici u torbama nose tablete ,mobitele, a što si ti nosio?

Kad sam ja išao u školu, nosili smo platnene torbe, par bilježnica i knjiga, olovku i gumicu.

Koje si predmete učio u školi i kako se odvijala nastava?

Učio sam sve predmete koji se uče i danas osim Informatike jer tada Informatike nije bilo.

Nastava se odvijala kao i danas, samo što su učenici bili stroži i učenici nisu prigovarali kao danas. Mogli su za kažnjavanje upotrijebiti  čak i šibu.

Koji si predmet najviše volio? Zašto?

Najviše sam volio Tjelesni, Hrvatski i Likovni jer sam se volio baviti sportom, crtati ,a Hrvatski jezik volio sam jer smo doma pričali na dijalektu, a morao sam ga znati zbog pohađanja srednje škole.

Kako su se učitelji odnosili prema učenicima, a kako učenici prema učiteljima?

Učitelji su se prema učenicima odnosili  onako kakve su im bile ocjene i ponašanje.  Bili su strogi prema onima koji ih nisu poštivali i takvi su dobivali kazne poput ostajanja u školi poslije nastave. Ako su bili bezobrazni, dobivali su i šibom porukama, ali  i klečali su zrnima kukuruza.  Učenici su se odnosili prema učiteljima otprilike kao i danas: bilo je onih koji su bili poslušni, a bilo je i onih koji su bili bezobrazni i neposlušni, ali takvih je bili vrlo malo.

Danas svaka škola ima pravila koja se moraju poštivati. Kako je bilo u tvoje vrijeme? Koja ste pravila morali vi poštivati?

Morali smo ustati kada učitelj uđe u razred, nismo smjeli prepisivati,, kasniti na nastavu, morali smo pozdravljati učitelje i na hodniku.

Pamtiš li neku zanimljivu ili smiješnu zgodu iz svog učeničkog života?

Prvi put kada smo išli u Pulu na izlet, bila je gužva ispred Arene i ja sam se izgubio. Morao sam se vratiti doma autobusom, a ostali učenici iz razreda prespavali su i ostali u Puli još jedan dan.

Smatraš li svoje školovanje teškim? Reci mi nešto o tome.

Smatram da je bilo teško jer smo mi iz Raklja i okolice Krnice morali pješke ići u školu. Nismo imali zimske obuće i  odjeće. Odjeću smo nasljeđivali od starije braće i sestara. Za obuću smo imali „cavate“ koje nam je šivala mama. Donji dio bio je napravljen od gume kamiona, a go0rnji dio od platna.

Koja je, po tvom mišljenju, najveća razlika između nekadašnjeg i sadašnjeg školovanja?

Pretpostavljam da je nastava bila manje zahtjevna nego što je danas,  ali su uvjeti bili teži. Roditelji nisu učili s djecom jer nisu bili toliko obrazovani, nisu se miješali u poslove učitelja i nisu toliko strahovali za svoju djecu.




Tražilica
Kalendar
« Travanj 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
Prikazani događaji

Korisni linkovi
Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Oglasna ploča
CMS za škole logo
Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica / Krnica 87, HR-52208 Krnica / os-vnazora-krnica.skole.hr / ured@os-vnazora-krnica.skole.hr
preskoči na navigaciju