Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica

Juraj Dobrila, naš biskup preporoditelj

U ovomu eseju pisat ću o čovjeku iz naroda, čovjeku koji je ostao upamćen zbog svoga uspjeha, svojih dostignuća i nadasve zbog svojih ideja koje su promijenile živote mnogih, a posebno živote istarskih Hrvata u ono vrijeme. Pisat ću o Jurju Dobrili, našemu biskupu preporoditelju i iznijet ću najvažnije podatke o njegovu životu.

Rođen je u Velom Ježenju, u središnjoj Istri 16. travnja 1812. godine. Njegova ga je  natprosječna inteligencija, od vrlo skromna i siromašna seljačića, dovela do njemačke osnovne škole u Tinjanu i Pazinu te do gimnazije u Karlovcu i Gorici. Sav njegov daljnji rad usmjeren je prvenstveno prema bogoslovlju i svećeničkoj službi te je  logičan izbor bila teologija koju je studirao u Beču. Ono što valja istaknuti jest da je cijeli svoj život živio za Boga i za narod, a  skromnost ga je sveudilj veličala u očima toga naroda.

Juraj Dobrila, biskup, bio je čovjek čija će djela zauvijek ostati upamćena. Općenito, u njegovo vrijeme život biskupa nije bio nimalo lak, jasno, zbog društvenoga i političkoga uređenja toga vremena. On je bio jedan od velikana koji su se svim silama trudili očuvati važne društvene, vjerske i etičke osnove. Veliku ulogu igrao je i molitvenik Oče, budi volja tvoja  koji je objavio i njime pridonio očuvanju vjerskoga bogatstva Istre, ali je u sebi nosio i bogatstvo pismenosti  hrvatskoga jezika. Sve što je radio, poduzimao, imalo je svoj cilj:  novo doba, doba novoga odgoja i kulturnoga uzdizanja. Dobrili je svaki čovjek bio važan, ali u središtu su mu bili upravo svećenici jer su oni bili ti koji su prenosili vjeru i znanje  i  predano služili narodu.

Poznato je da je Dobrilino doba vrijeme narodnoga preporoda, vrijeme nacionalnoga osvješćivanja istarskoga čovjeka. To je, dakle, dio povijesti obilježen brojnim pokušajima integracije istarskih Hrvata u jednu i jedinstvenu hrvatsku naciju. Političke ideje Jurja Dobrile, njegovu političku koncepciju zapravo možemo poistovjetiti s općim nacionalnim, ali i političkim gledištima toga doba, odnosno s težnjama istarskoga naroda.  On je bio osoba koja je svoj narod pripremila za prevrtljivo doba. Dobriline ideje, njegov karakterni pečat koji je utisnuo početkom Preporoda ostao je vidljiv i prepoznatljiv kroz gotovo sve  faze njegova djelovanja koje su uslijedile.  Ako bismo išli dublje, k traženju izvora Dobrilinih ideja, to bi svakako bilo siromaštvo, bijeda i patnja istarskega čovika čime se i sam susretao od ranoga djetinjstva. Važan čimbenik njegova političkog djelovanja bila je i pomoć gladnima, bilo u radu odbora koji je osnovao ili prikupljanjem sredstava za pomoć gladnima.

         Dobrilin uspjeh u punom sjaju zablistat će nakon njegova proglašenja  biskupom Porečko-pulske biskupije. Tek se tada, u svoj punini svoga biskupskog poslanja, potpuno mogao posvetiti ostvarenju naprednih ideja i tek će tada narodu postati jasnija njegova koncepcija narodnoga preporoda.

Mnogo povjesničara, teologa i književnika govori o Dobrili kao o osobi čije su temeljne vrijednosti bile: izvanredna energija, radinost i promišljenost. Jedan od njih je i Božo Milanović koji u knjizi Hrvatski narodni preporod u Istri donosi sljedeće napomene o biskupu:

 „Dr. Juraj Dobrila bio je srednjega stasa, nešto krupnijeg lica i širokih pleća, »zdrava korjenika«, kako se sam o sebi znao izraziti. Dr. V. Rapotec spominje »njegovo krasno čelo, oko sokolovo i stisnute usne« koje su »odavale čovjeka visokog uma i izvanredne energije i radinosti«.“            

„Dobrila je bio poznat kao bistrouman, temeljito naobražen u teološkoj znanosti, duboko religiozan, plemenit, ljubazan i učtiv prema svakomu, ali također iskren i odvažan, tako da je otvoreno govorio ono što je mislio.“

„Bio je dostojanstven, autoritaran bez preuzetnosti i ljubežljiv bez ponizivanja.“

Vrlo je važno spomenuti što su njegovi protivnici govorili, čak su ga i oni poštovali.

„Njegovi su protivnici govorili: Šteta što nije naš, a tršćanski namjesnik barun          De Petris, protivnik Slavena, rekao je da nijednoga svećenika ne poštuje toliko koliko Dobrilu.“

Biskupa Dobrilu veliča i naš istarski književnik Mate Balota u svojemu romanu Tijesna zemlja. Jasno ističe vrijednost njegova lika i djela te mu, na neki način, daje zasluge za otvaranje slovinske škole u Raklju i čitatelju daje do znanja da je biskup Dobrila bio čovjek iz naroda, da je živio za narod i da je razumio sve probleme koji su stajali pred njegovim  narodom.

Tone Gašpić, jedan od najosebujnijih Balotinih likova, govori o biskupovoj skromnosti  i slavenskom podrijetlu, ali kliče u radosti i saznanju da   „Biškup! Biškup je to učinija, naš biškup! Dobrila! Slavinac i težačkoga roda. 

Biškup je govorija po našu, navijajući malo po prikodražansku. Biškup iz Ježenja. Bija san mu dva puta prid hižon, kadi se rodija, kad san s lonci bija. Mala hiža, kako Rabčova, kako Tone Fonovića na Škitači, dva puta manja od moje.“

Na kraju, možemo zaključiti da je Dobrila bio osoba koja je obilježila povijest, najprije kao čovjek od povjerenja, snage, skromnosti  i prepoznatljive osobnosti, kao biskup, a zatim kao političar i preporoditelj. Možemo reći da je njegov biskupski život bio u potpunosti uspješan jer je ostvario sve što je bilo moguće, sve što su mu tadašnje okolnosti omogućavale. U političkom životu nije uspio doći do svih zacrtanih ciljeva, no unatoč tomu Juraj Dobrila, naš biskup i preporoditelj,  neosporivo je hrvatski velikan koji je svim svojim djelima i uspjesima život istarskoga čovjeka, pojedinca  i zajednice, učinio  svjesnijim. Zbog iznimnog doprinosa u hrvatskoj povijesti, njegovo je ime i danas prisutno u nazivima nekih obrazovnih ustanova koje promiču pismenost i napredak, u imenima društava i ulica.

                                                                                Patrik Bolković, VIII. razred