Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica

Balotino je književno djelo dobar primjer za istraživanje i promišljanje prirodnih i društvenih fenomena ovog područja u jednom protoku vremena, ali i za  učenje i podizanje svijesti o potrebi kontinuirane aktualizacije zavičajne tematike, osvješćivanje važnosti zavičajnih vrijednosti i baštine, njezine zaštite i valorizacije putem odgoja i obrazovanja, a sve u službi održiva razvoja, ne samo na lokalnoj razini, već i na državnoj i međunarodnoj.

Dugogodišnji projekt Osnovne škole Vladimira Nazora – Krnica Osluhni zavičaj – zove te pramaliće primjer je suvremene revalorizacije Balotina stvaralaštva, odnosno suvremeni je metodički model Peruškova načela zavičajnosti i interdisciplinarnog (integracijsko-korelacijskog) pristupa Balotinim djelima u sklopu projektne i terenske nastave. 

Književno hodočašće događa se Stazama dragog kamena i Tijesne zemlje, od Balotine rodne kuće u Gašpićovima, uz Miščove, preko Place i palače Loredan, uz  Parunove, Grubiče, Bolovana, Belića Dvori, Štrnine, Svete Agnije i Starega Raklja s postajama uz kamene skulpture nastalih u Međunarodnoj kiparskoj radionici u Raklju. Skulpture, koje upotpunjavaju navedeni krajolik, lokaliteti su na kojima se organiziraju određeni zadatci projektnog itinerarija terenske nastave (čitanje ulomaka iz Tijesne zemlje, stihova iz Dragog kamena, tekstova iz Proze i poezije ili Stare pazinske gimnazije)  pa do svirke na roženicama ili izvedbe narodnih napjeva na tanko i debelo u  Istarskoj ljestvici, ovisno koja se tema obrađuje).  Projektni se itinerarij nastavlja do Luke, Kalavojne, Provaže, a bira li se neka  druga strana Raklja, onda  se, uz Dardaniče, preko Krajsela, Catelini, Šterne, Komunice, Raskreži i Kras, stiže  do Blaza. Navedeni se lokaliteti mogu upotpuniti i stazom Jure Matesine do Šalamuštice ili uz Bedriniče i Lokvicu, kroz Prcane, Balikoviće, Markovicu, Šaraj do Škril ili pak prema Belini, Martinčovi, Papini, i opet prema moru.

Lektirno izdanje Tijesne zemlje, koja se u kontinuitetu obrađuje i na nastavi u osmom razredu kao izborna lektira, svojevrsna je priprema za već navedenu terensku nastavu.

Jedan od najčešćih i najuspješnijih „prisustava“ Balote u školi jest poezija i zbirka pjesama Dragi kamen, nastala 1938. u otrgnutome zavičaju, a ovo je i 85. obljetnica i Dragog kamena.

Uređenje Balotine   rodne kuće i novi postav davno započetog prikupljanja etnografskog materijala i aktivnosti ondašnjeg Zavoda za zaštitu spomenika iz Rijeke, primjer je novije revalorizacije i djela i života Mirkovića-Balote.  U posjet najčešće dolaze organizirane školske ekskurzije, gosti učenika i učitelja iz Krnice, koji je zajedno razgledavaju, ali u kući  i ispred nje učenici i gosti održavaju program Baloti u čast. Redovito je to krajem rujna na Balotin rođendan, ali i u veljači kada se obilježava godišnjica smrti. Zajedno se posjećuje i staro groblje te se na Mirković-Balotinu grobu polaže cvijeće uz roženice ili staru narodnu pjesmu.

                    Ova 125. obljetnica Mirković-Balotina rođenja prilika je i mogućnost šireg uključivanja struke i kompetentnih i različitih profila da „ožive“ neke stare aktivnosti  (znanstveni skupovi, književni susreti, izložbe… itd.). Balotina ostavština to zaslužuje,  a škola, prema svojoj odgojnoj ulozi, preuzima dio odgovornosti u stvaranju i podizanju kulturnog profila učenika koji će vrlo brzo postati ljudi i svoja znanja o Baloti i svom kraju prenositi dalje.

          Na tom tragu pozivamo učenike i profesore Osnovne škole Tone Peruška iz Pule i srednjoškolce sa svojim profesorima iz Srednje škole Mate Balote iz Poreča na zajedničko obilježavanje 125. obljetnice rođenja težaka, ribara, mornara, kamenoklesara, pjesnika, znanstvenika, sveučilišnog profesora i akademika Mije Mirkovića–Mate Balote.e.

                                                                                   R. P.