Socio-emocionalne vještine sve se više prepoznaju kao iznimno važne za cjelokupan razvoj djeteta, njegovu prilagodbu, ponašanje pa i školski uspjeh. Posljednjih godina sve veći broj stručnjaka iz područja školske psihologije, uz akademsko postignuće, naglašava važnost razvoja djetetovih socijalnih i emocionalnih vještina kroz školovanje. Rezultati istraživanja govore da se socijalne i emocionalne kompetencije mogu naučiti kroz programe integrirane u školski kurikul (tzv. socijalno i emocionalno učenje, SEU). Takvi se programi čine učinkovitim načinom za smanjenje problematičnih ponašanja učenika i emocionalnih teškoća, dok istovremeno povećavaju socijalnu prilagodbu i potiču akademski uspjeh učenika. Utvrdilo se da je najefikasnije uvesti programe razvoja emocionalne inteligencije u dobi od 10 do 11 godina budući da tada mlade osobe ulaze u turbulentno razdoblje puberteta u kojem uviđaju potrebu razumi­jevanja i upravljanja svojim emocijama, a dovoljno su kognitivno zreli da mogu pratiti i razumjeti sadržaj tih programa.

Cilj je ovoga istraživanja bio provjeriti efekte provođenja Programa emocionalnog opismenjavanja na kognitivno, socijalno i emocionalno funkcioniranje učenika u razvojnoj fazi ulaska u adolescenciju.

U istraživanju su, prema zadanom planu aktivnosti, sudjelovali učenici 5. i 6. razreda ispunjavanjem nekoliko upitnika koji se odnose na njihove emocionalne vještine i sudjelovanjem u osam radionica koje su se održavale jedanput tjedno. Radionice je vodila školska psihologinja Jasminka Brlas, a na svakoj je obrađena jedna od osam zadanih emocionalnih riječi.

Podatci prikupljeni ovim istraživanjem koristit će za bolje razumijevanje razvoja socio- emocionalnih vještina kod djece te za razvoj i prilagodbu Programa emocionalnog opismenjavanja.

                                                                       Stručna suradnica – psihologinja

                                                                                                   Jasminka Brlas