Na početku sata prisutni su odali počast svojim preminulim školskim kolegama i učiteljima te odaslali pozdrave onima koji nisu mogli doći na susret. Učiteljice Marija Radolović Vlačić i Aliče Radolović Blažina obavile su prozivku, a u ime škole pozdravila ih je ravnateljica Romana Percan.

U  međusobnome druženju, sjećanja su na školske dane bila poticajna i živa.

U školu su svakodnevno dolazili i  iz udaljenijih područja koja je obuhvaćala krnička škola pa su, uz Krnicu i Rakalj,  bila to i  sela s barbanskoga kraja  (Rebići, Beloči, Kujići, Biletići, Hrelići, Belavići, Bratulići, Manjadvorci i Prodol). U Krnicu su dolazili radničkim autobusom, koji je tada  prevozio radnike na posao u raški rudnik.

Ovo je ujedno i posljednja generacija manjadvoračkih učenika koja je nastavu pohađala u Krnici jer nakon njih, od 1968.,  novi su se razredi počeli upisivati u Marčanu, koja je u to vrijeme imala manje djece, a Krnica je bila preopterećena brojem učenika.  Na taj se način taj broj  u objim školama ujednačio.

S proštinske su  strane u školu dolazili iz  naselja Pavičini, Šegotići, Veliki Vareški, Mali Vareški, Jovići, Peruški, Išići, Cokuni, Mutvoran te Kavran. Ovo je i prva generacija kavranske djece koja je nastavu  od petoga razreda počela polaziti u Krnici, a generacije prije u višim su razredima bile  smještene u Puli u đačkom domu pa su  pohađale nastavu u pulskim školama.

I sva su  djeca tada u Krnicu dolazila tek u  peti razred  jer  svako je područje imalo svoju školu za učenike nižih razreda pa su tada radile  škole u Raklju, Kujićima, Malim Vareškima i Kavranu. Sve su ove škole, osim one u Raklju, danas zatvorene i napuštene. 

Listajući imenike, zaključit ćemo  da se velika  važnost pridavala moralnom i radnom odgoju, odnosu prema drugim učenicima iz razreda, nastavnicima i drugim radnicima škole te ljudima izvan škole i načinu izvršavanja dužnosti. Njegovao se radni odgoj, a akivnostima u „Poljoprivrednoj zadruzi Krnica“, ili kako bi to  stanovnici ovoga područja jednostavno rekli, u Zadrugi, osobito sudjelovanjem u berbi grožđa, priskrbila bi se novčana sredstva za završnu ekskurziju, na koju su ovi osmaši pred pedeset godina otputovali u Zagreb, Bled i Bohinj.

Oni najbolji u učenju i vladanju nagrađivali bi se trotjednim odlaskom u odmaralište u Škofjoj Loki. Te je školske godine ovu nagradu zaslužio učenik Tonči Martinčić, a zanimljivost je bila i ta da je s nagrađenim učenicima u Škofjoj Loki bio i kuhar iz Raklja Josip Bolković – Šipe.

Ova je generacija učenika, uz brojne druge, pošumljavala gole strane iznad mora,  sadeći čemprese i borove iznad Kalavojne, a i  prostrani su školski okoliš  oplemenili brojnim stablima ladonja, čije su se krošnje desetljećima razvijale, širile i rasle na trudu i marljivosti ondašnjih đaka i u nasljeđe svima  koji su u ovih sedamdeset godina postojanja škole, došli poslije njih, a najvećim dijelom za svoju djecu, unuke...

I na kraju, generacije učenika krničke škole njeguju i održavaju tradiciju svojih susreta pa je pred dva mjeseca svoj 60. završetak Narodne osmogodišnje škole obilježio osmi razred iz davne 1957./58. školske godine.

Pred odlazak iz škole svi su se slavljenici upisali u školski ljetopis, a nastavak njihova druženja i veselja uslijedio je, kako to i biva, na večeri u obližnjemu restoranu.

                                                                                               Romana Percan