U ime škole goste je pozdravila ravnateljica, a u ime Općine Marčana gospodin Jakov Benazić. Na slovenskom jeziku gostima se obratio učenik VIII. razreda Jure Cvek.

Učenici naše škole, ujedno i članovi KUD-a „Mate Balota“,  prikazali su dio tradicijske baštine koju promiču u izvannastavnim i izvanškolskim aktivnostima, ali i u sklopu zavičajne nastave jer je škola uključena u županijski projekt Institucionalizacija zavičajne nastave u osnovnim i srednjim školama. Predstavili su se pjesmom, plesovima, kazivanjem Balotinih stihova, svirkom i kantom.

Zahvaljujemo našim bivšim učenicima Emanuelu Knapiću, Karlu Perušku i Eriku Percanu, te Luki Lupetini,  a hvala na suradnji Željku Percanu i Klaudiju Knapiću  te  narodnim pjevačima Neviji Grgorinić, Cvjetku Brgiću

Budući da i naši gosti provode projekt Moji korijeni – Moje korenine, za prezentaciju tradicije na ovom međunarodnom susretu dviju škola, odabrana je naša škola, a program se održavao na stazama i „kružerama“ Balotine Tijesne zemlje i Dragog kamena, sve do Starog Raklja i Svete Agnjije.

Navedeni se projekt  i obljetnica provode na temelju Školskog kurikuluma i tradicionalnoga školskog projekta Osluhni zavičaj – zove te pramaliće i to na više razina, počevši od školske, općinske, županijske, državne i međunarodne.

Zvane Črnja godine 1948. objavljuje "U krvi rođena", 1978. memoare "Obećana zemlja"; Vladimir Nazor 1908. izdaje pripovijetku "Veli Jože" i povijesni roman "Krvavi dani"; Ernest Radetić 1928. piše "Kad se užge mlada krv"; Viktor Car Emin 1918. godine objavljuje povijesne romane "Pod sumnjom" i "Presječeni puti"

Mijo Mirković/Mate Balota (Rakalj,1898.-Zagreb, 1963.), akademik, književnik ekonomist i novinar,   objavio je 1938. godine svoje najznačajnije književno djelo, zbirku čakavskih stihova "Dragi kamen". Iako je većina pjesama nastala u razdoblju od 1930. do 1935., a samo 1933. godine čak osamnaest, tek je 1938. godine u izdanju Matice hrvatske izašla zbirka "Dragi kamen".

Naš kraj je zvanka brižan

Zagrebačka "Istra" piše da je riječ o najistarskijoj knjizi do tada. Balotina poezija otkriva da je neraskidivo vezan s istarskom crvenom zemljom i sa skromnim i hrabrim ljudima na njoj:

Naš kraj je zvanka brižan, prez polja i prez vode,

i sunce u njen pali, kamenje u njen gori,

a svaki mu čovik za kruh se mučno bori,

za goli svoj život, za malo lih slobode.

Svejeno nan je drag ti oštar kamik svaki,

i skasi i pećine i doci i doline,

sve muke i sve patnje i sunca zraki jaki,

a uko svega more, ko gledaš od miline.

Zaš mi smo dica sunca i vina crlenoga,

i mora velikoga i juga teple krvi.

Kad ulika urodi, to dar nan je od Boga,

kad loza nan ponese, na svitu mi smo prvi.

Svo srebro, ča se svitli, svo zlato, ča je kadi

je manje milo srcu od litice i krasa

Svi naš život je vezan uko trdog skasa,

di su nan ustali dani mladi.(Dragi kamen, 1931.)

Godine 1938. ekonomist Mirković objavljuje knjigu "Razvoj ekonomske misli u XIX. veku", a 1968. godine "Ekonomska historija Jugoslavije". Znanstvena monografija "Flacius", posvećena Matiji Vlačiću Iliriku, tiskana je 1938. godine. U eseju o Baloti, Zvane Črnja piše: "U novijoj hrvatskoj književnosti jedino je Mate Balota osjetio izvanrednu vrijednost patrijarhalnog humanizma, a da bi ga poetski dosegao do krajnjih estetskih i filozofskih konzekvenci, on se odrekao svih naših utrtih književnih puteva i potražio u životnom ambijentu istarskih težaka ne samo temu, jezik i elokvenciju nego -a to je najvažnije- i osjećajno-misaoni izraz svoje poezije, dakle sve što ulazi u pjesmu kao građa i kao ljudska duša".

Zvane Črnja i "Obećana zemlja"

Zvane Črnja (1920.-1991.), književnik, kulturolog i publicist, u književnosti se javio 1938. godine stihovima na čakavici i štokavskom prozom u zagrebačkoj "Istri" i sušačkom "Primorju". Bio je sudionik NOP-a u Istri i Hrvatskom primorju gdje je uređivao partizanske listova; bio je glavni urednik Glasa Istre u Rijeci (1945.-46.), zagrebačkog Ilustriranog vjesnika (1947.) i Vjesnika (1948.-49.). Godine 1948. piše "U krvi rođena", godine 1968. objavio je u suautorstvu s Tonom Peruškom "Knjigu o Istri", a deset godina kasnije memoarski svezak "Obećana zemlja". Ovo je Črnjino najosobnije i najmudrije prozno djelo. U knjizi je prisutna Istra četrdesetih godina prošloga stoljeća, koja se bliži ostvarenju svoga vjekovnog sna. Njegova pjesnička zbirka "One dvi naranče" ugledala je svjetlost dana 1988. godine.

Za Črnjinu poeziju Mate Balota je rekao: "Pa i kad bi vjetrovi odnijeli ove glasove, i kad oni ne bi probudili pospane kormilare, i kad ne bi došli do onih hiljada kojima su namijenjene, i kad bi mrak pobijedio, svaki ovaj krik ostao bi spomenik". Miroslav Krleža napisao je autoru: "Govor Vaših Hrvatskih kraljeva nije Nazor, nego la poesie plus pure". Za pjesmu "Bezjak na tovare" Črnja je 1977. dobio književnu nagradu "Vladimir Nazor". Črnja je uređivao nekoliko časopisa (Otkrića, riječki Dometi) te 1969. godine osnovao epohalnu instituciju, Čakavski sabor. Pokopan je na Mirogoju uz glagoljašku liturgiju. Najsvestraniji je, a uz Matu Balotu i najvažniji hrvatski pisac iz Istre 20. st., i jedan od vodećih čakavskih pjesnika.

Istra je Nazorova književna muza

Vladimir Nazor (Postira na Braču, 1876.–Zagreb, 1949.), iako nije rođen u Istri, ovdje je proveo svoj dugi radni vijek (1903.-1918.), a Istra mu je postala inspiracija, književna muza. Svoju poznatu pripovijetku "Veli Jože" napisao je 1908. godine, a objavljena je u izdanju Hrvatske knjižnice Matice slovenske u Ljubljani, s ilustracijama Saše Šantela (1883.-1945.), slovenskog slikara, skladatelja i pedagoga, koji je radio u pazinskoj gimnaziji od 1907. do 1918. godine. Umjesto da trpi pasivno zbog nečega što je netko drugi uradio, Veli Jože se odlučuje na akciju i postaje junak te okuplja divove i ostvaruje želju o kojoj je dugo razmišljao, a to je da on i njegovi napokon postanu svoji gospodari. Priča je napisana na donekle humorističan način, standardnim jezikom, iako su dijalozi i monolozi likova u velikoj mjeri napisani čakavicom. Radnja se odvija u središnjoj Istri, najviše u Motovunu i njegovoj okolici.

Ova pripovijetka važan je dio naše književnosti, koja na metaforički način ne govori samo o jednoj folklornoj temi, nego i o hrvatskoj povijesti. Upravo je ona simbolički prikazana kroz život i karakter divova – uvijek potlačeni, nesvjesni svoje moći, služimo manje vrijednom gospodaru, sanjajući o slobodi. U tri godine svog boravka u pazinskoj gimnaziji (1903.-1906.) Nazor je u Pazinu i okolici pronašao inspiraciju za brojna svoja djela. Jedno od njih je i povijesni roman "Krvavi dani", objavljen 1908. godine, u kojem je obradio jednu od najmučnijih epizoda u povijesti Pazina, onu u kojoj grof Josip Rabatta 1598. zatvara župane pazinskih komuna u tamnicu pazinskog kaštela, kako bi ih prisilio da pristanu na povećana davanja i novi Urbar. Glavni je lik Ivan Sinković Senjanin, povijesna osoba, vođa i kondotijer u tragičnim ratnim zbivanjima mletačko-austrijskog rata, između 1615. i 1618. godine. U osnovnu je priču upleten cijeli niz shematiziranih priča.

Ernest Radetić i istrolog Tone Peruško

Od istarskih pisaca koji se mogu svrstati u ovaj jubilarni izbornik, treba spomenuti Ernesta Radetića (Baderna, 1899.-Zagreb, 1980.),pokretača zagrebačkoga emigrantskog časopisa "Istra", koji je 1928. godine objavio zbirku pripovijedaka "Kad se užge mlada krv", priče i crtice za mladež i dr. Knjiga je izdana u Trstu u nakladi Istarske riječi. Iste godine (1928.) Premanturac Tone Peruško (1905.-1967.) u Splitu objavljuje prozu "Sumraci pod Učkom". Piše pod pseudonimom Tone Kamenjak. Nakon završetka Drugog svjetskog rata Peruško je zamjenik glavnog urednika Glasa Istre u Rijeci, a u Puli utemeljuje Pedagošku akademiju.

Za Peruška je Črnja zapisao: "Neosporna je činjenica da je Tone Peruško bio najautoritativniji i najaktiniji naš istrolog. Bavio se svim vidovima nacionalne i kulturne problematike Istre, a osobito su ga zanimali živi materijalni i duhovni procesi o kojima je ovisila cjelokupna razvojna perspektiva Istre u sklopu Hrvatske i Jugoslavije. Bio je polemičan ali nespekulativan duh... Nitko nije s toliko erudicije kao on govorio i sudio o osobitostima istarskog kulturnog prostora...".

Još je jedan plodni pisac koji je zaslužio da ga se spomene: Viktor Car Emin (Kraj, 1870.- Opatija,1963.), koji je godine 1918. objavio povijesne romane "Pod sumnjom" i "Presječeni puti", te malu monografiju "Matko Mandić". Po imenu supruge Eme Jurković uzeo je pseudonim i nadimak Emin. Službovao je kao učitelj u Sovinjaku (1889.-1891.), a od 1895. godine bio je tajnik Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Postao je članom JAZU-a, napisao je i objavio velik broj pripovijedaka, novela, feljtona, drama, povjesnik i publicističkih tekstova. (PRIREDIO Robert BURŠIĆ)

Obilježavanje 120.obljetnice rođenja Mije Mirkovića-Mate Balote  u Raklju i Puli

U povodu  120. obljetnice  rođenja Mije Mirkovića – Mate Balote  učenici Osnovne škole Vladimira Nazora – Krnica, Područni odjel Rakalj, posjetili su grob  književnika, sveučilišnoga profesora, akademika, novinara,  ribara, težaka, putnika zmež grada i sela, položili  cvijeće, zapalili svijeću i održali prigodni program Baloti u čast, kazivajući stihove iz Pjesnikove zbirke Dragi kamen te pjevajući stare narodne napjeve.

Program učenja o životu i djelu Mije Mirkovića – Mate Balote dio je zavičajne nastave i školskoga projekta Osluhni zavičaj – zove te pramaliće te dio projekta Istarske županije Institucionalizacija zavičajne nastave.

U petak 28. rujna 2018. učenici su, uz članove KUD-a „Mate Balota“ (Erik Percan, Karlo Peruško i Luka Lupetina te Leona Jalšovec), dio tradicije i Balotina stvaralaštva predstavili na otvorenju znanstvenog skupa  na Fakultetu ekonomije i turizma  „Dr. Mijo Mirković“ u Puli u sklopu 44. susreta na dragom kamenu. Sudionici su skupa istaknuli da je Mirkovićevo nasljeđe nemjerljivo. Toj širini pridonio je i njegov rad i djelovanje diljem svijeta, gdje je Mijo Mirković uobličio svoja znanja i vještine, koje je naposljetku, vrativši se u Istru, prenosio na mlađe generacije.