preskoči na sadržaj

Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica

Literarni kutak

Barki staroj ča doli, na moru sidi

 

Oj lipoto!

Jutron novin opijena.

 

Rukami starin tvojin

ča su toliko lit

z nami na ven svitu

kantu vu ja govorin.

 

Tvoj život težak je bija,

svačesa si pasala

ma si mi svejeno draga ustala.

 

Svakega jutra na pučini

morskoj ribu si iskala,

svake večeri si jopet

sama ustala.

 

Da te nikad ne zabe,

skršenu i slabu

barku staru.

                                                                       Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

Vjetar

 

Zavija, zviždi,

puše, nosi

svud raznosi

moje misli.

 

Zavija i zviždi.

Vjetar.

                                                                        Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

Još jedan dan…

 

Budi se. Otvara teške kapke, ustaje. Obavlja svoju jutarnju rutinu. Danas je njegov velik dan, vidno je uzbuđen. O tome sve ovisi – sretan ili nesretan, bogat ili siromašan, velik ili malen pod zvijezdama. Oblači se. Uzima sako od najfinijeg materijala. Zaključava vrata stana. Odlazi i dolazi. Ponosno kroči prema pozornici svoga života, primakne se svjetini, dubogo udahne i… Probudi se. Razočaran je, razočaran je u sebe, u okolinu, razočaran je u cio svijet. Gradski ga smog guši, pita se koliko još snage ima. Teško mu je – još će jedan dan provesti ispod starog hrđavog mosta. Dan za danom… Život za životom… U dronjcima.

Patrik Bolković, VIII. razred

 

Ključ sedam novigradskih dana

 

Nezaboravnih tjedan dana, od 20. do 27. travnja 2013. godine proveo sam u Novigradu, u Školi stvaralaštva Novigradsko proljeće. Sudjelovao sam u radu literarne radionice. Središnja tema ovogodišnjeg 24. Novigradskog proljeća bila je ključ pa su i radovi nastali u Školi bili tematski povezani, izravno ili neizravno, s ključem. Tempo rada bio je brz, cijeli mi je dan bio ispunjen raznim aktivnostima, od prijepodnevnoga i poslijepodnevnoga rada u radionicama, do raznih zanimljivih večernjih programa u kojima sam sudjelovao. Posebno me oduševila glazbeno-poetska večer 25. travnja u crkvi sv. Pelagija čiji su nositelji bili polaznici glazbenih radionica i nekoliko polaznika literarne radionice među kojima sam bio i ja. Svoj, ali i trud cijele literarne radionice, predstavilo sam pjesmom Barki staroj ča doli, na moru sidi koja je nastala tijekom boravka na Novigradskom proljeću. Posljednjeg dana svi su se predano pripremali za sudjelovanje na završnoj priredbi koja se održala u gradskoj sportskoj dvorani. Literarna radionica svoj je rad zaključila interpretacijom najboljih uradaka nastalih od početka pa do samoga kraja rada radionice. Među tim se tekstovima našla i moja pjesma Život. Na kraju, da ne ostanem dužan, otkrit ću vam ključ sedam prekrasnih dana provedenih u Novigradu. Složit ćete se sa mnom, samo je jedan ključ koji otvara sva vrata pa tako i ova novigradska – mašta koja čini svašta.

Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

O Mjesecu

 

Glava njegova u besanoj noći

srebrno svjetlo baca,

osijava glave naše.

 

Kao malga u visine se diže,

igra s pticama nebeskim

što izvode ples života.

 

Morna i spokojna pjesma njegova

vodi nas kroz oluju života

što ga primismo davno.

 

U sigurnu luku s njim ćemo doći,

Zla se bojati nećemo,

k vječnom životu uspet ćemo se

i slavu Mjesecu pjevati.

                                                                           Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

 

Zlatno sjeme vjetrom nošeno

 

Vjetar zlatno sjeme raznosi

u noći tamnoj ovoj.

 

Kao konj propeti se diže,

putuje snovima mojim.

 

Čudesan je put kojim ide,

neznano je tlo na koje će pasti.

                                                                                  Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

Život

 

More.

Valovi udaraju o stijene.

Tišina.

 

Pustinja.

Pješčani vrtlog zatvara misli.

Sloboda.

                                                     Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

Moja pupa

 

U mojoj kamari,

na vrh armerona

pupa sidi,

kako i ja stara.

Ki zna ča bi povidala

kad bi kušeljati znala?

Brkasti, dugi lasi,

na vrh glave šiljarić,

kotula njoj na široko pada,

 na njoj crleni i žuti cvitić.

Smiron san je vukla i potezala,

ma stešo se ni ruvinala.

I danas, kad pogledan te oči modre,

domisle me na dane pasane

kad san  napro  bila mala

i z mojon pupon se lipo igrala.

                                            Deborah Catela, VII. razred

 

 

 

Muk

 

Škuro je.

Hiža spi.

Šterna počiva.

Svitla ni.

Čuje se huk.

                                                                   Na deblu je ćuk.                                                                   

                                                                                  Melani Buić, VI. razred

 

 

Kad sam bila mića

 

Koliko san puti pensala

kako bi lipo bilo

da san mića ustala.

Domišljan se:

kad me mati

prvi put u vrtić

kumpanjala,

nisan stila ustati

jer san pensala

da se nikad neće tornati.

Pokle san se navadila

i lipo mi je bilo

mež čuda dice,

ma  mi je falija

materin smih

i materino lice.

                                                                                  Deborah Catela, VII. razred

 

 

 

Nevera u duši

 

Oblaki.

Črni.

Z visoka,

z tmine gledaju.

  Z njih  šajete hitaju.

Ruše.

Čovik?

Brižan. Sirota.

Črna ruka ga čepala.

Zrušen.

U škuren išče svitla,

lika,

da slomljenu dušu zaliči.

Da se digne.

 Da gre.

 Da ne pade

pod brimenon teškin života.

                                                                                  Patrik Bolković, VIII. razred

 

 

Starica

 

Vidila san niki dan

staricu kako teško gre

i palicu pomalo uz sebe

vuče.

Oko nog njoj se crni kapot

plete.

Na glavi crni faco,

suri lasi na čelo su

pali.

Propensala san:

ča  ninega nima ki bi njoj

pomoga?

Vero mi je  načinila milo.

Znala nis ča da delan,

ko da je pitan da njoj ča pomoren,

učinin,

ko da je samo gledan.

Najedanput su noge moje

potekle,

do nje su u hipu skokle,

a ona ni tribala niš.

Povidala mi je kako je

orala i kopala,

blago čuvala.

Cili svoj život  na noge je

prohodila.

Bilo njoj je drago ča san se š njon samo

frmala.

                                                                                      Deborah Catela, VII. razred

 

 

Pašture

 

Kadene su jake,

kličak laška.

Krava po njivi

pomalo

paštura.

U štali, na zidu

kumpare danas,

ma više nisu kako nikad.

Drvo gnjija iz dana u dan

i krave hi više ne nose za van.

                                                                                                                                                             Paola Peruško, VI. razred

 

 

    Šparuge

Čuda je vrimena

 pada daž.

Sve je mokro:

boška,

koruna,

put.

 

I gle!

Sunce!

Bukiva

grane,

korune,

 pute.

Šparuge

 glave dižu,

 sunce gledaju,

čovika čekaju

da ga kuntentaju.

                                                                                                                                                            Ivana Kostešić, VII. razred

 

 

Roženice

 

I danas vajk su skupa,

dvi preteljice,

dvi lipe mladice,

istrijanske roženice.

 

Skupa tarankaju,

jena na tanko,

druga na debelo

kroz selo.

 

Dvi lipe divojčice,

istrijanske roženice.

                                                               Mateo Škabić, VI. razred

 


Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Kalendar
« Travanj 2022 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 1
2 3 4 5 6 7 8
Prikazani događaji

Korisni linkovi
Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja
Oglasna ploča
CMS za škole logo
Osnovna škola Vladimira Nazora Krnica / Krnica 87, HR-52208 Krnica / os-vnazora-krnica.skole.hr / ured@os-vnazora-krnica.skole.hr
preskoči na navigaciju